Nekoliko stotina aktivista marširalo je zagrebačkim ulicama u znak prosvjeda protiv inicijative U ime obitelji, odnosno njihovog zahtjeva da se brak u Ustavu Republike Hrvatske definira kao zajednica muškarca i žene. Iako je ta inicijativa izjavila kako je sakupila više od 710.000 potpisa za referendum, Marš je ipak održan u svrhu osvještavanja građana kako ima ljudi drugačijih orijentacija koji žele svoja prava na brak. „Marš za bračnu jednakost“ organizirale su lezbijska grupaKontra i Centar za prava seksualnih i rodnih manjina Iskorak, koje traže jednaku pravnu zaštitu za istospolne brakove.
Okupljanje na Zrinjevcu i transparenti
Aktivisti su se u 16 sati počeli okupljati na Zrinjevcu odakle su u 17 sati, uz skandiranje „Bračna jednakost“ i „Brak za sve“ te zavijeni u dugine boje, Praškom ulicom krenuli prema Markovom trgu. Sudionici su nosili i transparente na kojima je pisalo „Različite obitelji – ista prava“, „Ljubav je ljubav“, „Van iz srednjeg vijeka!“, a na čelu kolone stajalo je „Za bračnu jednakost“.
Marš za bračnu jednakost na putu do Markova trga
Oko 18 sati i 30 minuta povorka je ušla na Markov trg te je tu razvijena velika zastava u duginim bojama. Svim okupljenima tu se obratila koordinatorica udruge Kontra, Sanja Juras koja je zahvalila svima koji su sudjelovali u maršu te je pozvala na zaštitu obiteljskog života istospolnih brakova tvrdeći ‘naše obitelji nisu manje vrijedne’.
Nepunih desetak minuta trajao je skup na Markom trgu nakon čega su se aktivisti mirno razišli. Marš je uz veliko policijsko osiguranje prošao bez ikakvih incidenata.
Ovaj vrtuljak zahtijeva JavaScript
Povod ovog marša mogu se smatrati i skori Prideovi koji će se održati u dva najveća hrvatska grada – Zagrebu i Splitu kako su u hrvatskim medijima najavili članovi Zagreb Pridea i ostalih sličnih udruga.
Koliko ste upoznati s afričkim kontinentom? Što znate o afričkim zemljama, civilizacijama, jezicima, kulturama…? Koliko znate o afrikanistici i njezinoj povijesti u Hrvatskoj? Jeste li čuli za udrugu Dyalli?
Za sve one koji nisu upoznati s Crnim kontinentom, a žele nešto naučiti, ali i sve one koji već ponešto znaju, a žele znati još više, u Zagrebu se od 20. do 26. svibnja odvija “Tjedan Afrike”. Dyalli je Udruga za kulturnu suradnju i promicanje afričke kulture, a ove je godine, kao i prethodnih, za “Tjedan Afrike” pripremila bogati program.
Kako je sve počelo? -> Međunarodni dan Afrike u čitavom se svijetu obilježava 25. svibnja prema događaju iz 1963. godine kada su vođe 30 nezavisnih afričkih država u Addis Ababi osnovali Organizaciju afričkog jedinstva, prvi savez većine zemalja afričkog kontinenta. U Zagrebu se ovaj datum obilježava od 2008. godine, a od 2011. obilježavanje je preraslo u festival u trajanju od tjedan dana. Program festivala nastoji kroz edukativne i zabavne programe upoznati hrvatsku javnost s različitim aspektima afričke kulturne tradicije i suvremenih kretanja. Upoznavanjem nama dalekih kultura razvijamo osjećaj tolerancije te se na taj način suzbijaju rasna i etnička diskriminacija, a time prihvaćamo i poštujemo ljudske i kulturne različitosti, što je i cilj djelovanja Dyalli udruge.
U sklopu “Tjedna Afrike” večeras je u KIC-u održan okrugli stol na temu “Afrikanistika u Hrvatskoj”. Na samom početku posjetitelji, među kojima je bila i Vera Guberina, žena pokojnog akademika Petra Guberine, imali su priliku pogledati dokumentarni film redatelja Lawrencea KiiruaMartinska – Marinique. Dokumentarac je to koji govori o Aimeu Cesaireu, najvećem afričkom pjesniku, borcu za jednakost među rasama i začetniku pokreta za afirmaciju afričke kulture. Aime Cesaire je 30-ih godina prošlog stoljeća studirao na pariškom sveučilištu gdje je upoznao hrvatskog akademika Petra Guberinu te ga je 1935. godine posjetio i u njegovom rodnom gradu, Šibeniku. Zahvaljujući Aimeu, ime grada Šibenika te je davne godine upisano na najsvjetlije stranice povijesti čovječanstva. Naime, on je u Šibeniku napisao poemu “Zapis o povratku u zavičaj” koja se smatra himnom svih crnih ljudi svijeta i simbolom nade svih potlačenih naroda. Cesaire je nadahnuće za poemu dobio na Martinskoj čije ga je ime podsjećalo na rodni Martinique – otok u istočnom Karipskom moru.
Sudionici (s desna na lijevo): novinarka Ivana Dragičević, dr. sc. Nada Švob-Đokić, mr. sc. Sanda Kocevar, dr. sc. Biserka Cvjetičanin, dr. sc. Mojca Piškor, prof. dr. sc. Davorin Lapaš
Na okruglom stolu sudjelovali su znanstvene savjetnice dr. sc. Biserka Cvjetičanin i dr. sc. Nada Švob Đokić, viša kustosica Gradskog muzeja Karlovac mr. sc. Sanda Kocevar, profesor na Pravnom fakultetu u Zagrebu prof. dr. sc. Davorin Lapaš i etnomuzikologinja dr. sc. Mojca Piškor dok je moderatorica bila novinarka HRT-a Ivana Dragičević.
Znanstvena savjetnica dr.sc. Nada Švob-Đokić rekla je da su za institucionalizaciju istraživanja Afrike u Hrvatskoj zaslužna dva profesora: profesor Guberina, koji je zapravo i prvi afrikanist na ovim prostorima, i profesor Svetozar Petrović koji je svojim boravkom u Indiji bio inspiriran idejom da se na Sveučilištu osnuje Institut za proučavanje Afrike. Osnovanjem Instituta omogućeno je pokretanje istraživanja o Africi, odnosno uspostavljena je osnovica za upoznavanje tog kontinenta.
Kakve su bile prve godine afrikanistike? -> Prve godine afrikanistike su značile jedno međusobno upoznavanje. Neko vrijeme je zanimanje za Afriku bilo dosta izraženo. Mnogi liječnici, arhitekti i razni stručnjaci odlazili su u Afriku kako bi upoznavali taj kontinent i s druge perspektive. Međutim, ukupan interes izblijedio je s raspadom Jugoslavije. Dr.sc. Švob-Đokić smatra da se to dogodilo jer je u društvu došlo do totalne orijentacije na Europu i njezine zapadne zemlje.
Na kraju je naglasila: “Nadam se da sada dolazi treće razdoblje te da će kroz Europu, koja ipak ima jednu globalnu orijentaciju, polako opet oživljavati interes i za afričke zemlje, civilizacije i kulture. Vjerujem da će sve ovo što smo naslijedili od profesora Guberine i svih naših napora koji su uloženi u to, pomoći da dođe do toga da se više ljudi zainteresira za te strukturne promjene, za nastajanje nove Afrike, za njezino rekonstituiranje i za užase koji se tamo događaju kroz ratove, ali isto tako i za fantastične, interesantne i nove stvari koje također se tamo događaju.”
Ovaj vrtuljak zahtijeva JavaScript
Znanstvena savjetnica, dr.sc. Biserka Cvjetičanin u svom govoru o afrikanistici, rekla je da postoje dva ključna događaja o njezinim počecima u Hrvatskoj, odnosno na prostorima tadašnje Jugoslavije. Govoreći o prvom ključnom događaju, dr.sc. Cvjetičević se ujedno nadovezala na dr.sc. Švob-Đokić rekavši kako su za njega zaslužni Svetozar Pribičević i Petar Guberina koji su 1961. godine, kao glavni stvaratelji časopisa “Naše teme”, izdali jedan broj posvećen Africi pod nazivom “Moja Afrika”.
„U posljednjih desetak godina postalo je prilično jasno da je put zbližavanja sa zemljama Azije, Afrike i Južne Amerike put razumijevanja i prihvaćanja vrijednosti tog većeg, premda stoljećima potlačenog dijela svijeta.“- citat Svetozara Pribičevića u broju “Naša Afrika”
U tom istom broju Guberina je napisao članak “Tragom crnačke afričke kulture” koji je govorio o afričkim vrijednostima i afričkom identitetu. Drugi važan događaj bila je pojava dvobroja “Književne smotre” 1985. godine posvećenog afričkoj kulturi i književnosti. To je bilo prvi put da su se s prostora Jugoslavije okupili stručnjaci afrikanisti koji su, svaki u svojoj temi, obradili pojedine probleme razvoja tog kontinenta. Godinu dana kasnije, taj je dvobroj bio poticaj i uvod u osnivanje Udruženja afrikanista Jugoslavije.
“Ono je osnovano s ciljem napređenja znanstvenog proučavanja Afrike i to prije svega na interdisciplinarnoj osnovi afričke problematike te jačanja suradnje s afričkim zemljama. Godine 1987. Udruženje je akademiku Petru Guberini i doktoru Starku Pečari dodijelilo priznanje počasnih članova Udruženja afrikanista.” – na kraju je rekla dr.sc. Cvjetičević
Pričam titanzanijskupriču – “PRIČE IZ ZEMLJE BAOBABA”
Dr.sc. Davorin Lapaš profesor je Međunarodnog prava na Pravnom fakultetu u Zagrebu, no 2008., ali i kasnijih godina, put Tanzanije nije krenuo zbog posjeta tamošnjem Međunarodnom sudu za ratne zločine već je njegov primarni razlog bio pohađanje jezične škole u Dar es Salaamu, najvećem tanzanijskom gradu i još uvijek neformalno glavnom gradu. Jezična škola nosi zaziv “Kiswahili na utamaduni”, škola je to za svahili, a sam njezin naziv uključuje svahili i kao jezik i kao civilizaciju, uključujući i povijest i kulturu općenito. Kako tih godina u Zagrebu, ali ni u Hrvatskoj nije postojala mogućnost da se u jezičnim školama uči svahili jezik, dr.sc. Lapaš je zapravo počeo od “teach yourself metoda” te se nakon nekog stupnja odlučio otputovati u Tanzaniju i tamo upisati tečaj tog jezika. Nakon toga, opet je izmjenjivao samostalno učenje sa učenjem u školi.
Što je zapravo rezultat svega toga? -> Dr.sc. Lapaš je u Dar es Salaamu nabavio zbirku priča za djecu. Priče su to koje su tanzanijskoj djeci literatura u trećem i četvrtom razredu osnovne škole, a on ih je počeo prevoditi i tako došao do brojke od nešto više od 30 prevednih priča.
“Hrabrošću izdavačke kuće “Mala zvona” i glavne urednice Sanje Lovrenčić na kraju je taj proces završio tako da smo došli do nekakve selekcije od 6 međusobno povezanih tematskih priča koje su našle svoje mjesto u zbirci, a koju smo nazvali “Priče iz zemlje Baobaba.” – rekao je dr.sc. Davorin Lapaš
U Kulturno informativnom centru od 22. do 24. svibnja održavaju se Dani Bugarske u sklopu programa pod nazivom “Kreativni Zagreb”. Manifestacija je započela otvaranjem izložbe fotografija Bistre Boshnakove“Krovovi Sofije“. Izložbu su otvorili zagrebački gradonačelnik Milan Bandić, veleposlanica Republike Bugarske u Republici Hrvatskoj dr.sc.Tanya Dimitrova te ravnateljica KIC-a Gabrijela Krmpotić-Kos.
Gradonačelnik Milan Bandić na otvaranju izložbe:
KIC je najstariji zagrebački centar za kulturu, a ove godine obilježava 50. obljetnicu osnutka.
“S obzirom da se od 2014. program kulture za Europsku uniju naziva “Kreativna Europa” mi smo na neki način postali improvizirani kreativni ured Grada Zagreba i pokušavamo kroz ovakve prekrasne manifestacije predstaviti sve zemlje članice Europske unije. Tako da u ovom tjednu, zahvaljujući suradnji s Veleposlanstvom, predstavljamo Bugarsku, početkom šestog mjeseca Portugal te u srpnju Litvu.” – rekla je ravnateljica KIC-a, Gabrijela Krmpotić-Kos.
“Krov je ravan granici. Granica između naše svakodnevnice i misli, koje skrivamo od drugih, koje su samo za nas… i sve ostalo – sloboda.” B. Boshnakova
Radovi Bistre Boshnakove pričaju priču o horizontu grada, granici između naših svakodnevnih života i čežnje za zrakom i prostorom – sanjati, stvarati, promatrati. U fotografijama Bistra slijedi igru svjetla po rubovima sofijskih krovova.
“Ulice su moja svakodnevnica, a crta horizonta – krovovi i prostor iznad toga – nešto je što ne pogledam svaki dan.” B. Boshnakova.
Krovovi Sofije
Ovaj vrtuljak zahtijeva JavaScript
Bistra Boshnakova je fotografkinja koja jednako uspješno snima političare, nogomet, kazalište te kriminalističke scene. U zadnjih desetak godina ona se nalazi među deset najpoznatijih bugarskih fotografa. Njezine fotografije često se nalaze na prvim stranicama novina. Boshnakova trenutno radi u Bugarskoj telegrafskoj agenciji. Iako uspijeva uhvatiti najupečatljivije trenutke i golove na nogometnim stadionima, ili trenutke burnih sukoba u parlamentu, Bistra Boshnakova se najugodnije osjeća u kazališnom salonu. „Kazalište je moja prva ljubav u fotografiji. Kada sam u kazališnoj dvorani nikoga ne zanimam. Taj trenutak kada si nevidljiv, najbolji je trenutak za fotografiranje.“ kaže umjetnica. Ideja izložbe Krovovi Sofije rođena je tijekom razgovora s prijateljima iz kazališta.” (izvor: KIC)
Izložbu “Krovovi Sofije” razgledati možete do 3. lipnja, a ulaz je besplatan! 😉
Deseti festival tamburaške i narodne glazbe kajkavskog govornog područja „Kre Mure i Drove“ održan je jučer u školskoj športskoj dvorani u Prelogu. Organizator festivala je radio Studio M, a sam festival je od velikog značaja za naš kajkavski kraj i njegovanje kulturne baštine. Da je tome tako, svake godine potvrđuje i velik odaziv posjetitelja, ali i slušatelji radija Studio M koji svakodnevno u eteru programa žele slušati pjesme s festivala.
Dekoracija pozornice
Autori tekstova pjesama, s kajkavskog su područja i različitih su naraštaja. Autori glazbe i aranžmana, akademski su obrazovani glazbenici koji poznaju kulturu i običaje sjeverozapadne Hrvatske. Izvođači i pjevači festivala, također su s kajkavskog govornog područja, ljudi koji godinama žive s ovim govorom, kulturom i običajima. Osim glazbenika s područja Međimurske, Koprivničke, Varaždinske i Krapinsko-zagorske županije, na festivalu nastupaju i pomurski Hrvati, a ove godine po prvi puta nastupili su i članovi folklornog društva Međimurje iz Ljubljane.
Kako je sve počelo?
Direktor Željko Švenda za vrijeme tonske probe
Direktor festivala Željko Švenda:„Željeli smo izgraditi manifestaciju kojom ćemo njegovati naslijeđe našeg kraja i stvarati nove glazbene vrijednosti. Sve je počelo radijskom emisijom „Kre Mure i Drave“ koju smo snimali na terenu, uživo. Dolazili smo s terenskim studijom na lokacije gdje su KUD-ovi imali probe i tako snimali emisiju – tamburašku sekciju i pjevače KUD-a. Nakon dvije godine emitiranja uvidjeli smo da postoji potreba za stvaranjem novih autorskih pjesama na dijalektu i tada je nastala ideja da se emisija transformira u festival. Bili smo u potpunosti svjesni težine projekta. Ovakva manifestacija ne može opstati ako organizator očekuje da izvođači donesu gotove finalne master snimke već je potrebno imati vlastiti studio za produkciju ili pak financirati snimanje u nekom od najbližih studija za produkciju glazbe. Odlučili smo se za opremanje vlastitog studija, jer smo već tada imali i znanje i veći dio potrebne tehnike. Sve kockice smo posložili i 12. travnja 2004. godine održan je prvi festival pod nazivom „Kre Mure i Drave“. Takav naziv festival je nosio sve do prošle godine kada smo odlučili Dravu preimenovati u Drovu. Zašto? Iz razloga što je takav izgovor našeg kraja, a ovo i jest festival kajkavskog narječja. Kroz ovih deset godina proizveli smo preko 300 pjesama koje se svakodnevno vrte na radijskim postajama i vrlo su prihvaćene od strane domaće publike, a i mnogih kajkavaca koji žive izvan granica Hrvatske. Ono za što još mogu reći da predstavlja priznanje za postignuti rejting jest da nas od samog početka na festivalu prati i ekipaHrvatskog radija, 1. programa, redakcija narodne glazbe, koji njeguju upravo projekte vezane uz očuvanje hrvatske baštine.“
Prije samog festivala održana je tonska proba. Od 17 sati na 98.8 MHz emitiran je program iz športske dvorane, a za vrijeme probe u eteru radija predstavili su se svi izvođači. Ovogodišnja jubilarna manifestacija otvorena je kratkim video isječkom otvorenja prvog festivala Kre Mure i Drave, a nakon toga, sada već standardni, ali i odličan voditeljski duo – Mirjana Švenda i Željko Sokač – nastavili su s programom koji je trajao 2 sata i 40 minuta.
Voditelji Mirjana Švenda i Željko Sokač
Premijerno je izvedeno 20 tamburaških pjesama i tri narodne. Na kraju večeri dodijeljene su nagrade najslušanijim pjesmama na radio valovima Studio M u 2012. godini, a nagrađene pjesme su: “Oj, Marica” – Josip Sanjković-Mitrica, “Šolni Štefek” – Limena glazba Habeki i „De so dečki“ – Cure Iz Centra. Svi slušatelji koji nisu mogli prisustvovati festivalu, uživali su putem izravnog prijenosa na 98,8 ili putem livestreama.
Ovaj vrtuljak zahtijeva JavaScript
Pjesme i izvođači 10. festivala:
Dojte ljudi v Međimurje – TS Frankopani (Antun Horvat-Petrana Sabolek-Antun Horvat)
Ledena dvorana Doma sportova od 14. do 20. travnja domaćin je Svjetskog prvenstva u hokeju na ledu divizije II skupine A. Hrvatska reprezentacija u hokeju na ledu u sklopu trećeg kola prvenstva večeras je upisala svoju treću pobjedu svladavši momčad Islanda s visokih 6:1(1-0, 0-0, 5-1).
Početak utakmice
Reprezentacija Hrvatske
Reprezentacija Islanda
Nakon Australije (3:1) i Španjolske (6:1) pao je i Island. Na maloj svečanosti prije same utakmice Dragutin Ljubić je dodijelio priznanje najboljim reprezentativcima koji se više ne natječu na svjetskim smotrama – glomanu Vanji Beliću, napadaču Krešimiru Švigiru i braniču Luki Novoselu.
Izabranici Donalda MacLeana u susret su ušli igrajući ravnopravno s Islandom te su u prve dvije trećine uspjeli postići samo jedan gol za koji je zaslužan Andy Sertich. Tek u posljednjoj trećini Hrvatska je pokazala svoju jačinu te unutar petnaest minuta zabila pet pogodaka, a u strijelce su se upisali Mislav Blagus, Marko Lovrenčić, Dominik Kanaet, John Hečimović i Tomislav Čunko. Na samom kraju, počasni pogodak za Island i za konačnih 6:1 zabio je Emil Alengaard.
Ovaj vrtuljak zahtijeva JavaScript
Po završetku utakmice titule najboljih igrača dobili su Dennis Hedstorm i Mate Tomljenović, a uručio ih je bivši napadač Medveščaka, Tomislav Zavriški.
Nakon tri kola na vrhu ljestvice su Hrvatska i Belgija s po 9 bodova, a slijedi ih Srbija sa 6 bodova. U 4. kolu Hrvatska će u petak igrati protiv Srbije dok će u posljednjem, 5. kolu, u subotu igrati protiv Belgije, što će, kako se čini, ujedno biti i odlučujući dvoboj za prvo mjesto i prolazak u diviziju I svjetskog hokeja.
U Poliklinici za zaštitu djece Grada Zagreba predstavljeni su rezultati kampanje “Svaki propušteni poziv je propuštena prilika“. Cilj kampanje bio je prikupiti sredstva za rad dvije istovremene telefonske linije Hrabrog telefona koje bi bile na raspolaganju djeci i roditeljima. Kampanja je trajala od 21. studenog 2012. do 31. ožujka 2013. godine, a pokrenuta je jer je Hrabri telefon s jednom besplatnom savjetodavnom linijom za djecu uspIjevao odgovoriti na samo jedan od četiri poziva.
Kampanja “Svaki propušteni poziv je propuštena prilika”
Predsjednica udruge prof. Hana Hrpka rekla je da je tijekom kampanje poslano preko 3600 SMS poruka od strane građana, a sveukupno je prikupljeno oko 308.000 kuna te je zahvalila svim građanima i tvrtkama koji su podržali ovu inicijativu.
OTVORENE DVIJE SAVJETODAVNE LINIJE ZA DJECU: 116-111
Broj savjetodavne linije za djecu 0800-0800 promijenjen je u 116-111 te će sadržavati dvije linije. To je jedinstveni europski harmonizirani broj čime se Hrvatska pridružila 16 europskih zemalja koje su već uspostavile ovu uslugu.
116-111 linija za djecu prof. Hana Hrpka (desno) i prof.dr.sc. Buljan Flander (lijevo)
Predsjednica Hrpka naglasila je da je bitno da broj bude:
“jedinstven, kratak, lako pamtljiv, besplatan i anoniman, a također jedan važan uvjet ovog broja je nešto što stoji iza ovog broja to je stručna pomoć – znači da osobe koje se javljaju na liniji da su educirani stručnjaci za telefonsko savjetovanje i za tematiku razvoja djece.“
PRVA SAVJETODAVNA LINIJA ZA RODITELJE: 0800-0800
Nova usluga, linija za roditelje i odraslie zbrinute za djecu, bit će na starom broju 0800-0800. To je ujedno i prva otvorena savjetodavna linija tog tipa u Hrvatskoj.
0800-0800 linija za roditelje prof. Hana Hrpka (desno) i prof.dr.sc.Buljan Flander (lijevo)
Osnivačica te voditeljica stručnih i znanstvenih programa Hrabrog telefona, prof. dr. sc. Gordana Buljan Flander istaknula je zašto misli da je važno otvaranje linije za roditelje:
Prof. dr. sc Buljan Flander na kraju je naglasila da je uvjerena kako će novim linijama više pomoći djeci, ali i roditeljima u njihovim dilemama, a sve s ciljem dobrobiti djece i odgoja mlade i zdrave generacije.
Inače, Hrabri telefon provodi program Savjetodavna linija za djecu od 1997. godine. Na njoj trenutno volontira 70 posebno educiranih volontera, a u organizaciji na svim programima ima ih ukupno 140. Prošle godine zaprimili su 19 304 poziva.
Savjetodavna linija najčešće je nazivana zbog problema fizičkog zlostavljanja i nasilja (37%) i obiteljskih odnosa (24%). Ostali razlozi zvanja bili su problemi vezani uz probleme u školi, psihosocijalno i mentalno zdravlje djeteta, odnose s vršnjacima, pravna pitanja, fizičko zlostavljanje djeteta, djetetovu zlouporabu opojnih sredstava, seksualni odgoj i ostalo. U 40% slučajeva Hrabri telefon kontaktiralo je dijete dok je u 60% slučajeva to bila odrasla osoba.
Hrvatska rukometna reprezentacija, nakon što je u četvrtak poražena od Mađara u Veszpremu 18:20, jučer je u zagrebačkoj Areni pobijedila rezultatom 30:26. Time su Kauboji nadoknadili poraz s dva gola razlike te osigurali prvo mjesto u četvrtoj skupini u kvalifikacijama za Europsko prvenstvo koje će se održati 2014. godine u Danskoj.
Početak utakmice, prvi napad mađarske reprezentacije
Od prvog međusobnog kvalifikacijskog obračuna Hrvatske i Mađarske za odlazak na Europsko prvenstvo u Danskoj prošlo je manje od 48 sati. U Veszpremu je domaćin odnio pobjedu i bodove, no hrvatski reprezentativci jučer su pred domaćom publikom iskoristili priliku i još jednom pokazali svoju veličinu.
Od samog otvaranja dvoboja izabranici Slavka Goluže krenuli su čvrsto u obrani i u napadu te su u prvih devet minuta stekli prednost od 5:0 dok su mađarski reprezentativci prvi pogodak postigli tek na izmaku iste minute. Na poluvrijeme je Hrvatska otišla s visokih +6 (15:9), a fantastični su u prvih 30 minuta bili Domagoj Duvnjak koji je zabio šest golova i Mirko Alilović koji je na vratima skupio 11 obrana.
Napad Mađarske – Alilović sjajan na vratima Hrvatske
Početkom drugog poluvremena Kauboji su pojačali tempo i poveli s visokih 18:9, a 18. gol zabio je Zlatko Horvat iz sedmerca. Nakon toga hrvatska reprezentacija je “stala”, a u 40. minuti Mađari su se primaknuli na 18:13. Ipak, Kauboji su do kraja relativno rutinski sačuvali potrebnu prednost i pobijedili.
Zlatko Horvat izvodi sedmerac
Sjajnu utakmicu odigrali su Zlatko Horvat sa osam i Domagoj Duvnjak sa sedam pogodaka, a Mirko Alilović na golu je skupio 15 obrana. Kod Mađara, Roland Mikler je imao 12 obrana dok je najefikasniji bio Bence Zdolik sa šest pogodaka.
Hrvatska je ovom pobjedom napravila veliki korak prema prvom mjestu u skupini koje donosi lakši ždrijeb na Europskom prvenstvu, a kvalifikacije će vjerojatno završiti s jednakim brojem bodova kao i Mađarska. Hrvatska reprezentacija bit će u prednosti zbog bolje gol razlike u međusobnim susretima. Uz ove dvije reprezentacije u skupini igraju još Slovačka i Latvija. Slovačka je trenutno treća s dva boda, a Latvija je posljednja s nula skupljenih bodova.
Hrvatski rukometni reprezentativci nakon utakmice pozdravljaju navijače
Sa Slovačkom i Latvijom Hrvatska će sredinom lipnja odigrati još dvije utakmice do kraja kvalifikacija. U oba susreta Hrvatska je veliki favorit, jer je i Slovačku i Latviju pobijedila na početku kvalifikacija – Slovačku u Osijeku 25:21, a Latviju na gostovanju 30:23.
Rukometaši CO Zagreb u posljednjem kolu regularnog dijela regionalne SEHA lige u zagrebačkoj Kutiji šibica jučer su izgubili od bjeloruskog Meškov Bresta 29:32. Zagrebašima je ovo drugi uzastopni poraz u ovom natjecanju, prije tjedan dana poraženi su na gostovanju kod Lovćena u Cetinju. Jučerašnji poraz ujedno je i drugi od bjeloruske ekipe s kojom su se susreli u 9. kolu prvog dijela natjecanja, a rezultat je bio 30:25.
Slika gore: CO Zagreb Slika dolje: Meshkov Brest
Pred malobrojnom publikom, hrvatski prvak je utakmicu odigrao bez ozlijeđenog Zlatka Horvata koji je svojim suigračima bio podrška s tribina, baš kao i njihov donedavni trener Slavko Goluža. U redovima Zagrebaša nije bilo ni Marka Matića, Luke Šebetića, Lovre Mihića i Brune Butorca te je tako trener Boris Dvoršek na raspolaganju imao samo 13 igrača. U redovima Meškova zbog ozljede nije bilo RobertaMarkotića, bivšeg igrača hrvatskog rukometnog kluba Nexea, dok je bivši Zagrebaš Ljubo Vukić, sadašnji kapetan bjeloruskog sastava, igrao u drugom dijelu dvoboja.
Zagrebaši u napadu
Do prve prednosti Meškov je stigao u sedmoj minuti te se razlika ubrzo popela na tri gola (4:7). Međutim, Zagrebaši su pojačali obranu i kombinacije u napadu te su na poluvrijeme otišli s minimalnim zaostatkom (15:16). Početkom drugog dijela igra kod gostiju je bolje funkcionirala te su već u 40. minuti vodili s visokih 24:17. U redovima hrvatskog prvaka nedostajalo je kvalitetne obrane, a s nekoliko uspješnih obrana vratara Patotskog gosti su mirno priveli susret kraju i pobijedili.
Obrana CO Zagreb
Kod domaćina najbolji su bili JerkoMatulić sa sedam i Luka Stepančić sa šest pogodaka dok su na vratima Ivan Stevanović i Filip Ivić skupili po 10 i 4 obrane. U redovima pobjednika najučinkovitiji su bili Nerijus Atajevas sa šest golova i Jurij Tatarin s pet golova, Dzmitry Patotski je na vratima skupio 10 obrana.
Napad Meškova
Meškov je ovom pobjedom potvrdio prvu poziciju s 40 bodova dok su Zagrebaši ostali na četvrtom mjestu s 35 bodova. Drugo i treće mjesto drže Vardar i Metalurg s po 36 bodova. Nakon ligaškog dijela natjecanja, 14. travnja u Skoplju slijede polufinale. Prema trenutnom stanju ljestvice Zagrebaši će po treći put odmjeriti snage s Meškovim dok drugi par čine makedonski klubovi Vardar i Metalurg.
Hrvatski prvak prošle je godine ligaški dio natjecanja završio na prvom mjestu dok im je ove godine plasman na Final Four bio neizvjestan gotovo do samog kraja. U 18 susreta lige upisali su dva remija i pet poraza, što ih sigurno ne veseli, ali mlada momčad ostvarila je cilj plasmanom na završni turnir. Ipak, možda se u polufinalu „osvete“ Meškovu za dva poraza i prođu u finale – svakako, vrijedi pričekati! 🙂
Na prostoru jezera Bundek od 22. do 24. ožujka održava se 12. sajamska priredba Proizvodi hrvatskog sela. Ove godine na sajmu sudjeluje oko 330 izlagača iz svih krajeva Hrvatske. Prema broju izlagača, ali i posjetitelja, koji doseže brojku i do dvadesetak tisuća, može se reći da je ovo najznačajniji seljački sajam u Hrvatskoj.
Temeljni ciljevi ove priredbe su promocija i prodaja proizvoda hrvatskog sela te opskrba potrošača s proizvodima do kojih teže dolaze, ali isto tako i održavanje kulture i tradicije hrvatskog sela. Svi izlagači smješteni su u veliki šator, a ulaz za posjetitelje je besplatan.
Uz bogatu ponudu poljoprivrednih proizvoda kao što su domaći suhomesnati proizvodi, sirevi, med i ostali pčelinji proizvodi, eko proizvodi, ulje i ocat, vina, rakije i likeri, posjetiteljima su prezentirani proizvodi tradicijskih obrta i kućne radinosti, a sve to uz bogat kulturno-umjetnički program. Isto tako, na sajmu će se sutra održati i VII. Izložba hrvatskih pasmina domaćih životinja i V. Bambino kup.
Posljednjega dana sajma organizirat će se stručno ocjenjivanje izloženih proizvoda. Ocjenjivanje će se održati u kategorijama: Slavonski kulen, čvarci, slanina, Dalmatinski pršut, domaći sirevi, voćne rakije, likeri, voćna vina, vina, pekmezi, medovi. Za najbolje ocijenjene proizvode dodijelit će se priznanja.
Prije samog sajma izlagači su zamoljeni od strane Kluba PHS da cijene svojih proizvoda prilagode hrvatskoj gospodarskoj situaciji. Jesu li to učinili, dođite i procijenite sami! 🙂
“Now get this – London calling, yes I was there too!” 😉
Budimpešta, Bratislava, Graz, Beč, Salzburg, Varšava, Krakov, Prag, München, Köln, Zürich, Nica, Marseille, Eindhoven, Amsterdam… pozamašna je zbirka gradova koje sam posjetila, a onaj posljednji kojim se mogu pohvalit jest kraljevski grad na obalama Temze – London. Ona klasična priča, sanjala sam o tom gradu danima, tjednima, mjesecima, godinama, a onda sam jednog dana sletjela u Heathrow.
Zagreb – London, let preko Alpa
London je milijunski grad, prepun umjetnosti, arhitekutre, predivnih parkova, ali i odličnih provoda. Kraljevski grad koji se zasigurno nalazi na must see listi svih putoholičara, ali vjerujem i onih koji s vremena na vrijeme odluče negdje putovati.
MUST SEE IN LONDON
Puno je onog musst see u Londonu, a ono što se svakako našlo na mojoj listi su: Big Ben, Westminster, Tower Bridge, Westminster Abbey, London Eye, Piccadilly Circus, Monument of Great Fire, St. Paul’s Cathedral, Temple Church, King’s Cross, Trafalgar Square, Queen’s House, Royal Obesrvatory, British Museum, The National Gallery, Natural History Museum,Science museum, Albert Hall, Greenwich park, St. James’s’ Park. I, naravno, kao i svakom pravom ljubitelju sporta – nezaobilazni stadioni, Weembley, Stamford Brigde (Chelsea), Emirates stadion (Arsenal), Wimbledon.
Ovaj vrtuljak zahtijeva JavaScript
London je grad koji će vas oboriti s nogu i sada sigurno mislite kako će ovaj post biti upravo o tome “kako me London oborio s nogu”, moram priznati, i sama sam o tome razmišljala, ali uhvativši se u koštac s pisanjem shvatila sam da bi sve to zajedno, u jednom postu, ipak bilo previše. Ono što ću vam reći je sljedeće:
Iako je London skup grad, iznenađujuće, muzeji i galerije su besplatni! I to je, naravno, jedna velika pozivnica da ih posjetite što više. No, od svih muzeja u kojima sam bila, najviše me oduševio Natural History Museum. On je jedan od tri velika muzeja u muzejskom kvartu Londona na Exhibition Roadu, South Kensington. Druga dva su Science Museum i Victoria and Albert Museum. Muzej čuva zbirku od oko 70 milijuna izložaka, i to u pet glavnih zbirki: botanika, entomologíja, mineralogija, paleontologija i zoologija. Osnovan je davne 1881. godine. Sama zgrada muzeja izgleda kao katedrala koja je poznata po impresivnim izlošcima kostura dinosaurusa, freska i skulptura. Ulaz je, kao što sam već napisala, besplatan. Muzej je doslovno toliko velik da se u njemu može provesti cijeli dan. Sastoji se od četiri zone:
Crvena zona govori o tome kako se mijenjala povijesti na Zemlji. “Earth Lab” je galerija koja se sastoji od fosila, minerala i kamenja. U ovoj zoni se može vidjeti kako je zapravo planet koncipiran i od čega se sastoji te kakvo je njegovo mjesto u svemiru. Tu se može vidjeti sve o Zemlji, kako je nastala, svaki njen kamenčić ikad nađen pa sve do fosila, minerala i dijamanata vrijednih tko zna koliko.
U zelenoj zoni nalazi se sve vezano uz život, planetu, okoliš i evoluciju. Tu se mogu vidjeti razne ptice, kukci, fosili reptila, primati i slično.
Ovaj vrtuljak zahtijeva JavaScript
Plava zona rezervirana je za život na našoj planeti gdje se može vidjet veliki plavi kit, ljudska biologija pa sve do najmanjih sisavaca. Ako uđete s bočne strane muzeja odmah ćete nabasati na kostur Diplodocus dinosaura koji je dugačak 26 metara. Pratite li kostur tog dinosaura ući ćete u prostor gdje se nalaze kosturi svih mogućih dinosaura koji su ikad hodali Zemljom. Svi su napravljeni u svojoj prirodnoj veličini tako da se zapravo možete uspoređivati sa njima. Ima malih koji vam nisu ni do koljena pa sve do ogromnog T-Rexa koji je u prirodnoj veličini te se kreće i glasa. No nije jedino kostur tog dinosaura impresivan. Tu je i plavetni kit koji je u stvarnoj veličini i zauzima cijelu dvoranu.
Ovaj vrtuljak zahtijeva JavaScript
U posljednjoj narančastoj zoni može se vidjeti “divlji vrt” te Darwinov centar.
Iskreno ne znam koji me se dio muzeja više dojmio. Kosturi dinosaura i sisavaca, zbirke ptica i kukaca do fosila i dijamanata. Zapravo, kada sam izašla iz muzeja pitala sam se bi li ikada ovako nešto moglo postojati u Hrvatskoj. Teško. Kao prvo – besplatni muzeji, na primjer u Zagrebu? Nemoguća misija. Da se svi naši prirodoslovni, znanstveni, moderni i ini muzeji skupe ne bi bili do koljena jednom ovakvom muzeju. Zato, tko god bio u Londonu, makar na par dana, definitivno preporučam Natural History Museum, jer je vrijedan da se u njemu „izgubi“ najmanje četiri sata lutanja hodnicima.
T-Rex u prirodnoj veličini:
Četiri dana, koliko sam provela u razgledavanju ovog prekrasnog grada, nikako nisu dovoljna da bi vidjela sve, ali jedna od mnogih čari putovanja jest da uvijek postoje mjesta i gradovi u koje se želim vratiti, a London je jedan od njih. Zato, večeras u Zagrebu kad pišem ovaj post, nikako ne očajavam što nisam posjetila npr. Wembley (iako bi neki pretpostavili da su doživljaji sa stadiona nešto bez čega se nikako ne vraćam 😀 ), ali HEJ(!) sigurna sam da se vraćam u ovaj grad, a na Wembley želim doći kao navijač, a ne samo posjetitelj! Tko zna, možda već za koji mjesec! 😀
Kulturzativ 